MOJE LJUBAVI
01.02.2008. | 21:48 |
1 K | P | # | ^
srećo...
"često nije sreća jedino što želimo, često želimo da se drugi dive našoj sreći"
Kad te netko nazove srećom jesi li ti sretan ili si ti ono što usrećuje tu osobu?!
Naime, pitam se kako biti sretan jer mislim, a i mali miljun puta sam to napisala da se sreća sastoji od malih stvari, ali stvar je u tome što male stvarčice često ne usrečuju toliko koliko i velike!
Pa čudno je to jer istini na volju ne želimo li prije recimo poklonjenog osmijeha radije dobiti novi auto ili ajde da ne pretjerujem novi mobitel... Recimo da bi nas novi mobitel više usrečio od iskrenog osmijeha najboljeg prijatelja (to je mala stvar koja čini život ljepšim)... Mene upravo zanima zašto je to tako, jesmo li iskvareni pa nas materijalne stvari usrečuju više ili smo ljubomorni jer je naš najbolji prijatelj sretniji od nas, dakle opet smo pokvareni!!!
Svi bi mi voljeli tvrditi da nam je više stalo do sitnica ali to ne možemo, a to je upravo žalosno. Jer samim time dokazujemo činjenicu da volimo ne svekidašnje/materijalne stvari... dok nam prijatelj osmjehom uljepšava svaki dan što nam pokazuje da mu je zapravo drago što nas ima.
Ali ipak ne mogu da ne pomislim kako mi ipak i nismo tako loši, jer radujemo se tuđoj sreći... a potajno se nadamo svojoj, a mislim da to nije ljubomora!
pokažimo bližnjima koliko nam je stalo do njih i koliko smo sretni što ih imamo... nemojte škrtariti na tim sitnicama
I ZA KRAJ:
ispričala bih se prijateljima kojima sam nedovoljno uzvračala svoju ljubav i pokazivala sreću što ih poznajem!!!
20.01.2008. | 22:28 |
0 K | P | # | ^
(ne)volim Božić
Badnajk, večer prije Božića, vjerovali ili ne i ta je sveta večer na koju je Isus rođen postao razlog za opijanje... osim što je Božić izgubio svoju čaroliju i postao komercijalni blagdan darivanja, sad je i Badnjak posala večer opijanja!
Ne izmišljam, već govorim iz iskustva.
Naime, jučer je u našem malom mjestu vladala opća euforija, cijeli je grad bio u božićnom raspoloženju, s litricom-dvije previše u želutcu... kuhano vino, medovača... sve je to rezultiralo jednom velikom, kolektivnom pijankom! Svi su bili sretni, svi su se voljeli i svi su vjerovali u Božić ( alkohol dobro djeluje na vjeru ) !!!
Večer je za razliku od ostalih počela mnogo kasnije, tj. polnočkom za vjernike, a za ostale u isto vrijme ali na drugom mjestu (u nekom kafiću). Nakon mise kafići su se u roku od odmah napunili ljudima dobre volje. Čestitao se Božić svakome, a svako čestitanje slijedila je čašica! Niste se ni okrenuli a shvatili ste da je zapravo već 5 i da ste umorni te želite doma... nekima je pošlo za rukom ostati do 7 (detalj)!
Tako izgleda Badnjak, sad kako sve ima svoju posljedicu...ima i ovo opijanje svoje, kao i nakon svake pijanke odmor je dobro došao. No, tu postoji jedan problem: BOŽIĆ JE, probudite se mnogo kasnije no što biste trebali, loše vam je, nemožete jesti ukusnu hranu, svi su ljuti na vas jer kvarite Božićno raspoloženje... a vama je samo do odmora!!! za Božić je zabranjeno biti loše volje, to je protuzakonito!
OVO UPRAVO NAPISANO (NEZNAM KAKO BIH TO NAZVALA) NEMA BAŠ SMISLA, NO ŠTO IMA?! Sretan vam i blagoslovljen Božić
25.12.2007. | 20:04 |
1 K | P | # | ^
SRAMOTA
Htjela bih napisati post o smrti Toše Proeskog, ne želim napisati kako mi je neizmjerno žao, da sam u depresiji ili nešto tome slično. Istina je da mi je teško pala vijest o njegovoj smrti, ali isto mi tako teško padaju glupiranja ljudi koji nemaju ništa s njim, mislim jest, dečko je bio super pjevač, izgleda jako simpatično... bio je jako mlad; i naravno da je svima žao kada netko tako mlad i talentiran umre, samo mi na živce ide što se o tome toliko filozofira. Dečko je mrtav, to što mi imamo duboku potrebu za tugovanjem za osobom koju niti znamo niti nam nije ništa u životu neće ga vratiti među žive! Možda ispadam hladnokrvna ali mislim da je njegovim roditeljima teško i bez tolike medijeske pozornosti. Pišu se toliko deprimirajući članci o njemu da se čak i ja rasplačem koja sam samo čula dvije njegove pjesme i svako toliko ga vidjela na raklamama za zubnu pastu!
Ne umanjujem njegovu vrijednost, ali isto tako ne vidim smisao u veličanju njegove pojave tek nakon njegove smrti.
Zapravo nisam imala namjeru napisati ovaj post, ali desilo se nešto što je prevršilo svaku mjeru ljudske bizarnosti. Dobila sam sms poruku u kojoj piše da u spomen na Tošu Proeskog treba ta poruku poslati na 3 broja i da će se u 6:50 desiti nešto lijepo, a ukoliko to ne učinimo imat ćemo 6 mjeseci nesreće... Mislim gdje je pamet osobi koja je to pokrenula... ili nekome tko će na tome zaista puno zaraditi Užasno je što ljudi toga i nisu svijesni, nikome nije važno što se time umanjuje važnost smrti te osobe. Jer očito je činjenica da će se desiti nešto lijepo dovoljna da postenemo glupi. Samo se zapitajte što vam se lijepo može desiti u 6 i toliko ujutro... može vas mamica probuditi sa šalicom kave, jer po meni samo je to nešto lijepo što se može desiti tako rano.
No to nije ono što me nejviše ljuti, ono što me toliko ljuti je činjenica da taj novac za te poruke ide nekome u džep, nekome koji vjerojatno niti nema potrebu za tim novcem. Pitam se zar bi bilo jako teško organizirati takvu nekakvu humanitarnu akciju, jer kao što znama stotine i stotine ljudi umire od gladi svakog dana, ali to očito nije toliko važno... ta vijest ne donosi novac, takva vjest se ne prodaje u novinama, i što je natužnije, takva vjest nikoga ne zanima. Ljudi su se pomirili s takvom vješću ili jednostavno ne žele svoj dan opterećivati sitnicom kao što je smrt glade djece!
Očito nam je lakše ne činiti ništa u vezi s tim jer volimo misliti kako je u to upletena nekakva mafija koja neše velikodušne donacije od 5 kn krade, ali takva nam misao ne pada na pamet kada šaljemo stotine poruka koje nam jamče sreću!!!
ZAPITAJMO SE KAKVI SMO POSTALI!!!
18.10.2007. | 22:16 |
4 K | P | # | ^
izgubljena
iz naslova se da zaključiti kako se osjećam...
ne znam što bi sama sa sobom,
ništa ne ide kako treba,
sve je u kaosu...
pod dojmom sam da mi se netko tamo gore opako zamjerio!
Ne znam točno navesti razloge zbog kojih se ovako osjećam, ali znam da nije dobro, izgubljena sam, uplašena, ne vidim smisao ni u čemu, sve što radim radim jer moram... ništa ne radim za sebe; jer smatram da mi ništa i ne može pomoći...
Na sve bacam sivilo, sve je tmurno i ništa me ne razveseljava, stalno se žaljakam... dosta mi je toga.. mrzim ovakvu situaciju, moram se trgnuti i razmisliti, sjetiti se kako je to kad si sretan, jer ne pamtim kakav je to osjećaj! mrzim što glumim dobru volju i što trpim ljude koji misle da su mi podnošljivi, a nisu ni najmanje! Želim opet biti radosna, ali ne mogu jer je netko isisao svu radost iz mene, sama sam dopustila da to učini, i sada tugujem, tugujem jer sam naivna, jer sam isprana...
09.10.2007. | 15:44 |
1 K | P | # | ^
plagijatorica...
evo pošto mi se neda ništa pisati, a vidjela sam ovaj zanimljivi članak... objavljujem ga...
Naime radi se o bojama, pošto su one dio naše svakodnevnice svatko ima onu koja mu je nadraža... a psiholozi trvde da su boje ključ razumjevanja osobnosti (moja najdraža je crvena)
BIJELA
Simbolizira čistoću, nevinost i naivnost. Ima jaku konotaciju s mladošću i čistoćom. Bijela boja označava želju za jednostavnošću i običnim životom. Ako se radi o starijoj osobi koja voli ovu boju, ona je sklona savršenstvu i općenito nemogućim idealima te želi vratiti mladost i svježinu.
CRVENA
Ovo je boja snage, zdravlja i vitalnosti. Osobe koje obožavaju ovu boju često su nemirne, agresivne, snažne i impulzivne ili barem takve žele biti! Također, ambiciozne su i odlučne u postizanju ciljeva te će napraviti sve što je potrebno da ga dosegnu. Obožavatelji crvene su optimisti, ne podnose monotoniju, nemirni su, ne razmišljaju mnogo o svojim postupcima pa su često nesvjesni svoji nedostataka. Često druge okrivljuju za svoje pogreške.
TRULA VIŠNJA
Ovo su osobe koje loša iskustva u životu preobražavaju u velikodušne i dopadljive ljude. Boja trula višnja obično je omiljena osobama koje su imale neko teže iskustvo u životu, ali iz kojeg su se izvukle kao pobjednici. Pošto je ovo boja koja je slična crvenoj i u sebi ima mnogo crvene – ovakve osobe zapravo predstavljaju disciplinirani 'crveni karakter'.
RUŽIČASTA
Simbolizira ljubav i privlačnost bez prevelike strasti te nježnost. Ženske osobe koje preferiraju rozu boju imaju razvijen majčinski osjećaj. Ružičasta želi zaštitu, poseban položaj i zaštićen život. Osobe koje izabiru ružičasto traže pažnju, žele se osjećati voljeno i sigurno te izgledaju lomljivo i nježno. Šarmantne su i vrlo, vrlo blage i nježne.
NARANČASTA
Ovo je boja luksuza i zadovoljstva, a izabiru je osobe koje vole zabavu i blještavilo te buran društveni život. Ove osobe i dosta dramatiziraju, no ipak su poprilično popularne i ljudi ih vole. Znaju biti nepostojane i kolebljive. Narančasta je boja mladosti, snage, neustrašivosti, znatiželje i nemira.
ŽUTA
Žuta je boja sreće, mudrosti i bujne mašte. Žutu izabiru ljudi koji vole avanturu i uvijek traže nešto novo što će ih ispuniti. Imaju optimističan karakter, dobar nos za biznis te dobar smisao za humor. Ovo je boja intelekta i svega što je povezano s umom. Ovakve osobe znaju što žele, mozak im je čist. No znaju izbjegavati odgovornost jer vole slobodu djela i uma.
ZELENA
Zelena je boja harmonije i ravnoteže. Simbolizira nadu, obnavljanje, mir, nježnost i iskrenost. Osobe koje vole zeleno obično su iskrene i društvene, ali vole mir koliko god ih on koštao. No često su vrlo skromne i strpljive te ih drugi mogu lako iskoristiti.
PLAVA
Plava je blaga, iskrena i brižna boja. Plava je boja oslobođenja, samokritike i dužnosti. Osobe koje biraju ovu boju su strpljive, brižne, osjećajne i imaju jaku samokontrolu. Vole da im se ljudi dive zbog jakog karaktera i mudrosti. Vjerne su, no često se brinu o nekim nevažnim stvarima te mogu biti pretjerano sumnjičave.
PLAVO-ZELENA
Simbolizira privlačnost, ravnotežu, osjećajnost, intelekt. Osobe koje obožavaju ovu boju su profinjene i čvrsto stoje s obje noge na zemlji. Imaju dobar ukus, šarmantne su, no često ne žele pomoći ljudima oko sebe.
BOJA LAVANDE
Ovu boju obično biraju ljudi koji kao da žive u svom svijetu i ništa drugo ne primjećuju. Uvijek su dotjerani, žele velike stvari u životu, ali bez podmetanja vlastitih leđa. Kreativni su, šarmantni, dosjetljivi i civilizirani.
GRIMIZNA
Simbolizira individualnost, dosjetljivost i osjećajnost sa snažnom željom i porivom da se bude unikatan i različit. Osobe koje obožavaju ljubičasto temperamentne su, vole umjetnost, ali kad ih se ne razumije mogu postati vrlo sarkastične i hladne. Nekonvencionalne su, tolerantne, ponosne te često dospijevaju na vlast.
SMEĐA
Poklonici smeđe vrlo su otporni i strpljivi, uvjerljivi i samosvjesni, konzervativni i mirni, ali i često ovise o nekome. Nisu impulzivni, vole odgovornost i na njih se može osloniti. No znaju biti kruti.
SIVA
Ovo je boja opreznosti i kompromisa. Osobe koje vole sivo traže mir i pribranost te često rade vrlo teško bez ikakve nagrade. Znaju se povući u sebe i sakrivati svoju osobnost. Dobri su poslovni ljudi i radoholičari.
CRNA
Dostojanstveni su i impresivni, a nemaju potrebu to pokazivati. Žele ostaviti dojam misterioznosti, no često guše svoje želje i zato zapadaju u krize i čežnje.
10.09.2007. | 15:32 |
3 K | P | # | ^
odbrojavanje...
JOŠ 2 DANA..... do zadnje godine u srednjoj, jesam li sretna, uzbuđena, nestrpljiva... neznam, zapravo mi se čini da sam malo ljuta na sebe, ali i to je za ljude!
Kako se meni približava prvi dan škole, mojim se prijateljima približava prvi dan na faksu, mislim da bi oni trebali biti ti koji su uplašeni, uzbuđeni nestrpljivi... jer ipak, za razliku od mene, oni ne znaju što ih čeka, kako će se snaći,hoće li izdržati.
Nesretna sam jer je ljeto prebrzo završilo iako se u početku činilo da nikada neću dočekati kraj.
Evo ga, tu je, i taj zadnji vikend je tu; iskoristi ga najbolje što znaš... ali ja neznam iskorištavati dane, više mi se čini da dani iskorištavaju mene... jer sam svakim danom sve umornija iako ništa ne radim, teško je ne pomisliti na te tmurne dane koji dolaze, jesen, godišnje doba kao stvoreno za odmaranje...ali nažalost nije tako, treba se nakom 3 mjeseca aktivnog "odmaranja" priviknuti na obveze i učenje!!! pa svima vama sretno u novoj školskoj godini... nekima sretno na prvoj godini fasa a nekima sretno u traženju posla (C: POZDRAV
31.08.2007. | 15:23 |
3 K | P | # | ^
WHAT IF???
SIMPA JE ČEKATI I DOČEKATI!!!
A ŠTO AKO ČEKAŠ I NIKAKO DA DOČEKAŠ???
15.07.2007. | 14:50 |
6 K | P | # | ^
KONCERT/OKUPLJANJE MLADIH USTAŠA... uglavnom THOMPSON
Eto u nedjelju 17.06. na Maksimiru je održan taj nekima dugo očekivani koncert, iako bih ja to nazvala okupljalištem mladih ustaša, koji ustvari ni neznaju što to znači.
Na koncertu se okupili sve sami "veliki hrvati", svi odreda obučeni u majice sa zabranjenim znakovljem... te se s ponosom ušetali u stadion diveći se natpisima tipa: ljutu travu, na ljutu ranu, crna legija, Domovina U secu; i slično... osobno nemam ništa protiv koncerata i ljudi koji na koncerte idu radi slušanja dobre glazbe, ali kad se nađe brdo nabrijanih i naravno nerjetko obrijanih pametnjakovića koji misle da je odlazak na koncert velikog domoljuba strašno važna stvar za njihovo daljnje razvijanje, onda mi se digne tlak!!! Kako može jedan 17-ogodišnjak sebe smatrati velikim ustašom, jer on je junak koji je jurišao po ratištima i ponosno klao srbe i vješao na vrbe, pa sada pošto je prošlo toliko od tog, tako mu milog događaja, odlazi na koncert još večeg junaka da se s ponosom prisjeti svojih uratka!!! Ukratko, jer neželim previše o tome razmišljati, Thompsona smatram jednim velikim idijotom, koji neda ljudima da zaborave događaje koji su mnogima promjenili živote na gore, mislim da nitko nebi trebao veličati događaje kao što su: ratovi, ubijanja... i naravno mržnju prema nekom narodu; pitam se kako uopće bilo tko može sebe i svoj narod smatrati boljim i vrijednijim življenja, kad bi uzeli u obzir činjenicu da i drugi narodi tako misle, nepotrebno je govoriti do čega bi došlo... a racimo da i dolazi, jer nerjetko puta čitamo članke s naslovima: Turisti napali Ustašku kučku i sl. Što nam to treba, zar je tako teško živjeti u slogi i ne mariti za veličanjem svog i umanjivanjem drugog naroda!!!
18.06.2007. | 19:52 |
9 K | P | # | ^
objektoseksualci
Žena zaljubljena u Berlinski zid, djevojčica koja smatra da su Twin towersi nevjerojatno sexy, mladi student koji je u sretnoj vezi sa svojim iBookom... ili najbanalnije dječak koji je prekinuo s orguljama, a sada voli lokomotivu!!!
Nevjerojatna je činjenica da takvi ljudi postoje i da su stvarno zaljubljeni u te predmete, ne zanimaju ih veze s ljudima jer kako kažu oni u sretnim su vezama s tim predmetima.
Ovo o čemu pišem je novi fenomen u već skrenutom čovječanstvu, naime bolest se zove obijektomanija ili obijektoseksualnost!!! Psiholozi neznaju točne uzroke zaluđenosti predmetima i tvrde da objektofili nikome ne nanose štetu. Ne zlostavljaju i ne traumatiziraju druge ljude. Dakle uvažavaju takva ponašanja... opisuju ih kao fetišiste, s razlikom u tome što fetišiste uzbuđuje jedan predmet, dok je objektofilima taj predmet jedini poželjni seksualni partner, maštaju samo o njemu!!!
nevjerojatno... što sve ljudski um neće izmisliti, uz homo-, bi- sad imamo i objekto- seksualce!!!
Zamislite si da se jednog dana probuditi i shvatite kako vam je vaš kauč nevjerojatno privlačan pa tako svakog dana sve se više i više družite s njime... zatim primjetite kako vam smeta kad netko drugi sjedi na njemu... vi ste zaljubljeni u taj kauč, volite ga i želite samo za sebe; "Jedina" loša stvar u tome jest ta da taj kauč nije stvarna osobe, več predmet i nikad vam neće uzvratiti ljubav, nije li to malo frustrirajuće... pa po mome mišljenju bi takvo nešto trebalo čovjeka dovesti do ludila!!!
Valjda ćemo morati prihvatiti i takve seksomane, ipak su to samo ljudi koi vole predmet!!!
27.05.2007. | 21:44 |
9 K | P | # | ^
